Vršnjačko nasilje u školi: Šta škola mora da uradi i ko odgovara ako ne reaguje?
Vršnjačko nasilje nije samo problem između dva učenika. Kada se dogodi u školi, pokreće se niz obaveza za nastavnike, odeljenjskog starešinu, stručne saradnike i direktora. Njihova odgovornost nije da samo razgovaraju sa učenicima i pozovu roditelje, već da procene situaciju, zaštite dete i preduzmu mere koje propisuju zakon i pravilnik.
Problem nastaje kada škola ne reaguje na vreme, umanjuje značaj događaja ili pokušava da slučaj reši neformalnim razgovorom, bez odgovarajućeg postupanja i dokumentovanja.
U nastavku objašnjavamo šta se prema propisima smatra nasiljem u školi, kako se određuje njegov nivo, koje mere mogu biti izrečene učeniku, šta roditelji mogu da preduzmu i kakve posledice mogu snositi škola i direktor ako ne postupe u skladu sa zakonom.
Šta se smatra nasiljem u školi?
Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja zabranjuje fizičko, psihičko, socijalno, seksualno i digitalno nasilje, kao i zlostavljanje i zanemarivanje.
Važno je da nasilje ne mora da bude ponavljano da bi predstavljalo povredu zabrane. Zakon obuhvata i jednokratno verbalno ili neverbalno ponašanje koje za posledicu ima stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva deteta, učenika ili odraslog.
To znači da nasilje nije samo fizički napad. U zavisnosti od okolnosti, ono može obuhvatiti i:
- Fizičko nasilje – udaranje, guranje, šutiranje, čupanje ili drugo ponašanje koje može dovesti do telesne povrede.
- Psihičko nasilje – vređanje, ponižavanje, zastrašivanje, ucenjivanje, pretnje i ponašanje kojim se ugrožava psihičko ili emocionalno zdravlje.
- Socijalno nasilje – namerno isključivanje deteta iz grupe vršnjaka ili aktivnosti, izolovanje i organizovano maltretiranje.
- Seksualno nasilje – seksualno uznemiravanje, navođenje ili primoravanje deteta na seksualne aktivnosti koje ne želi, ne razume ili za koje nije razvojno doraslo.
- Digitalno nasilje – pretnje, ponižavanje, uznemiravanje, zloupotreba fotografija i snimaka ili drugi oblici ugrožavanja putem društvenih mreža, aplikacija i drugih digitalnih kanala.
Zato činjenica da se nešto dogodilo u grupnom četu, na društvenoj mreži ili van školskog dvorišta ne znači automatski da škola nema nikakvu obavezu da reaguje.
Pravni osnov je član 111. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Tri nivoa vršnjačkog nasilja – zašto je važno pravilno proceniti situaciju?
Nije svaka situacija vršnjačkog nasilja ista. Zbog toga propisi predviđaju tri nivoa, koji služe da se proceni ozbiljnost događaja i odrede odgovarajuće mere.
Procena se ne zasniva samo na tome šta se dogodilo u jednom trenutku. U obzir se uzimaju intenzitet, stepen rizika, trajanje i učestalost ponašanja, posledice, broj učesnika, uzrast i razvojne karakteristike učenika.
Prvi nivo obuhvata lakše oblike nasilja, kao što su vređanje, ruganje, omalovažavanje, guranje, štipanje, grebanje i slična ponašanja. Uobičajeno je da u početnom postupanju učestvuju odeljenjski starešina i roditelji, uz pojačan vaspitni rad.
Drugi nivo obuhvata ozbiljnije oblike nasilja, odnosno situacije koje zahtevaju uključivanje školskog Tima za zaštitu, saradnju sa roditeljima i odgovarajuće mere pojačanog vaspitnog rada. U zavisnosti od okolnosti, može se predložiti i pokretanje vaspitno-disciplinskog postupka.
Treći nivo odnosi se na najteže oblike nasilja, kao što su ozbiljni fizički napadi, napadi oružjem, ozbiljne pretnje, iznuđivanje, seksualno nasilje ili organizovano maltretiranje.
Kod trećeg nivoa direktor i Tim za zaštitu preduzimaju mere, obavezno se uključuju roditelji i, u zavisnosti od okolnosti, nadležne institucije poput policije, centra za socijalni rad i javnog tužilaštva. Pokretanje vaspitno-disciplinskog postupka je obavezno.
Važno je naglasiti da se podela na tri nivoa odnosi na vršnjačko nasilje. Ne primenjuje se na isti način kada je nasilje izvršio zaposleni, roditelj ili treće lice.
Detaljnija pravila propisana su Pravilnikom o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje, koji se primenjuje od februara 2024. godine.
Šta škola mora da uradi kada sazna za nasilje?
Škola ne može da čeka da roditelj podnese formalnu prijavu ili da se nasilje ponovi. Dužna je da reaguje kada postoji sumnja ili saznanje da dete trpi nasilje, zlostavljanje ili zanemarivanje.
Pravilnik predviđa postupanje koje, u zavisnosti od situacije, obuhvata:
- Zaustavljanje nasilja i preduzimanje hitnih mera radi zaštite učenika.
- Obaveštavanje roditelja, odnosno zakonskih zastupnika, kada je to u najboljem interesu deteta.
- Prikupljanje relevantnih informacija i konsultacije sa zaposlenima i Timom za zaštitu.
- Procenu nivoa nasilja i rizika od njegovog ponavljanja.
- Izradu plana zaštite za učenika koji je pretrpeo nasilje i, kada je potrebno, plana pojačanog vaspitnog rada za učenika koji je nasilje izvršio.
- Uključivanje drugih institucija kada je to potrebno.
Škola je dužna da vodi odgovarajuću evidenciju i dokumentaciju o slučajevima nasilja. Postupanje ne bi smelo da se svede na neformalni razgovor nakon kojeg ne postoji trag o tome šta je utvrđeno i koje su mere preduzete.
Posebno je važno da se dete koje je pretrpelo nasilje ne izlaže ponovnom i nepotrebnom davanju izjava. Zaštita deteta i poverljivost podataka moraju biti deo postupka.
Da li škola mora da reaguje ako se nasilje dogodilo van škole?
Da. Škola je dužna da preduzme mere iz svoje nadležnosti i kada sazna da učenik trpi nasilje van školskog prostora, bez obzira na to gde se ono dogodilo ili gde se priprema.
To ne znači da škola preuzima nadležnost policije ili suda. Njena obaveza je da, u skladu sa svojim ovlašćenjima, proceni situaciju, zaštiti učenika i uključi druge institucije kada je to potrebno.
Na primer, ako učenici organizuju grupno maltretiranje drugog učenika putem društvenih mreža ili se fizički sukob dogodi van školskog dvorišta, škola ne može jednostavno da se proglasi nenadležnom čim sazna za događaj.
Ovo je posebno značajno kod digitalnog nasilja, jer se posledice često prenose u učionicu i utiču na bezbednost i odnose među učenicima.
Koje mere mogu biti izrečene učeniku koji vrši nasilje?
Kada učenik izvrši povredu zabrane nasilja, škola može da pokrene vaspitno-disciplinski postupak i izrekne odgovarajuću meru.
U zavisnosti od uzrasta učenika, vrste povrede i utvrđenih okolnosti, moguće su:
- ukor direktora;
- ukor nastavničkog veća;
- premeštaj učenika od petog do osmog razreda u drugu osnovnu školu, uz saglasnost škole u koju prelazi;
- isključenje učenika iz srednje škole, odnosno škole sa domom.
U okviru pojačanog vaspitnog rada može se organizovati i društveno-koristan, odnosno humanitarni rad.
Tokom trajanja vaspitno-disciplinskog postupka učenik može, pod zakonskim uslovima i nakon procene Tima za zaštitu, biti privremeno udaljen iz neposrednog obrazovno-vaspitnog rada. Udaljenje može trajati najmanje pet radnih dana, a najduže do okončanja postupka.
Mere se ne izriču automatski. Škola mora da sprovede postupak, utvrdi činjenice i omogući učeniku da se izjasni. Učenik i roditelj imaju pravo na žalbu na izrečenu vaspitno-disciplinsku meru, u zakonskom roku.
Za povredu zabrane nasilja direktor pokreće vaspitno-disciplinski postupak odmah, a najkasnije u roku od dva radna dana od dana saznanja za događaj. Postupak se u slučaju povrede zabrane okončava donošenjem rešenja u roku od 20 dana od dana pokretanja.
Sve navedeno uređuju članovi 85. i 86. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Da li roditelj odgovara za nasilje koje je izvršilo njegovo dete?
Zakon propisuje i odgovornost roditelja, odnosno drugog zakonskog zastupnika.
Prema članu 84. Zakona, roditelj je odgovoran, između ostalog, za povredu zabrane nasilja koju učini učenik, kao i za određene teže povrede obaveza učenika. Roditelj je takođe dužan da se odazove pozivu škole i aktivno učestvuje u vaspitnom radu sa detetom.
Za roditelja koji je odgovoran za povredu zabrane iz člana 111. ili 112. Zakona propisana je novčana kazna od 40.000 do 100.000 dinara.
Međutim, važno je razlikovati zakonsku odgovornost roditelja od automatskog kažnjavanja. Novčana kazna se ne izriče samo zato što je dete učestvovalo u incidentu. Odgovornost se utvrđuje u odgovarajućem postupku, na osnovu zakonskih uslova i konkretnih okolnosti.
Član 84. uređuje obaveze roditelja, dok član 195. istog zakona propisuje novčanu kaznu za povredu zabrane.
Kakve posledice mogu snositi škola i direktor ako ne reaguju?
Odgovornost ne postoji samo na strani učenika i roditelja. Zakon propisuje i obaveze ustanove i direktora.
Škola je dužna da obezbedi zaštitu učenika i preduzme odgovarajuće mere kada sazna za nasilje. Ako to ne učini ili mere preduzme neblagovremeno, može odgovarati za prekršaj.
Prema članu 191. Zakona, novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara može se kazniti ustanova koja ne preduzima ili neblagovremeno preduzima odgovarajuće mere u slučajevima povrede zabrane nasilja.
Za isti prekršaj direktor, odnosno odgovorno lice ustanove, može biti kažnjen novčanom kaznom od 25.000 do 100.000 dinara.
Pored prekršajne odgovornosti, zakon predviđa i mogućnost razrešenja direktora ako ne preduzima ili neblagovremeno preduzima odgovarajuće mere u slučajevima povrede zabrana.
Direktor je odgovoran za zakonitost rada ustanove i organizovanje postupanja u skladu sa propisima. U konkretnom slučaju važno je šta je znao, kada je saznao i koje je mere preduzeo.
Član 191. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja propisuje prekršajne kazne za ustanovu i odgovorno lice, dok odredbe o razrešenju direktora uređuju njegovu odgovornost za nepostupanje.
Šta roditelj može da uradi ako škola ne reaguje?
Roditelj koji smatra da škola ne postupa u skladu sa propisima ne mora da se zaustavi na razgovoru sa odeljenjskim starešinom.
Preporučljivo je da prijava bude podneta pisanim putem, uz što precizniji opis događaja, datume, imena učesnika i raspoložive dokaze. Roditelj bi trebalo da sačuva elektronsku komunikaciju, fotografije, snimke i druge informacije koje mogu biti važne za utvrđivanje činjenica.
Ako škola ne reaguje ili roditelj smatra da postupak nije sproveden pravilno, može se obratiti:
- Direktoru škole, ukoliko prijava prethodno nije upućena direktoru ili nije bilo odgovarajuće reakcije.
- Nadležnoj školskoj upravi, organizacionoj jedinici Ministarstva prosvete.
- Prosvetnoj inspekciji, kada postoji sumnja da škola ne ispunjava zakonske obaveze.
- Policiji ili javnom tužilaštvu, kada okolnosti ukazuju na nasilje koje zahteva postupanje tih organa.
- Centru za socijalni rad, kada je potrebno uključivanje sistema socijalne zaštite.
Nasilje se može prijaviti i putem nacionalne platforme „Čuvam te”.
Ministarstvo prosvete objavilo je i zvanično uputstvo o postupanju u situacijama nasilja i diskriminacije u ustanovama, uključujući kontakte nadležnih službi i mogućnosti prijavljivanja.
Ako postoji neposredna opasnost po dete, ne treba čekati da se završi interna procedura škole – potrebno je odmah kontaktirati policiju i obezbediti odgovarajuću pomoć.
Nasilje u školi nije samo problem učenika
Kada se nasilje dogodi, najvažnije je da dete bude zaštićeno i da se spreči ponavljanje. Međutim, način na koji škola reaguje može imati ozbiljne posledice i za samu ustanovu, direktora, zaposlene i roditelje.
Zato je važno da svi učesnici poznaju svoja prava i obaveze. Roditelji treba da znaju kome mogu da se obrate, učenici da nasilje ne moraju da trpe u tišini, a škola da je dužna da postupa u skladu sa zakonom i propisanim protokolom.
Nasilje se ne rešava prećutkivanjem, neformalnim dogovorima ili prebacivanjem odgovornosti sa jedne strane na drugu. Pravovremena reakcija, pravilno dokumentovanje i uključivanje nadležnih institucija predstavljaju osnov zaštite svakog deteta.
Pravna podrška za ustanove i poslodavce
Pogledajte neke od naših paketa
Usklađivanje internih akata i procedura sa propisima, postupanje po pritužbama i prijavama, zastupanje u prekršajnom postupku, provera ugovora pre potpisivanja — sve su to pravne radnje sa spiska koje koristite kroz pretplatu, bez naplate po satu i bez iznenađenja na računu.
- Inicijalna pravna revizija odmah po potpisivanju
- Odgovor advokata u roku od 24 sata
- Sve preko paketa po fiksnom predračunu
Niste sigurni koji paket odgovara vašoj firmi? Pišite nam i predložićemo →
Paketi
- Entrydo 5 zaposlenih 2.599 RSD / mes
- Standardod 5 do 10 zaposlenih 6.599 RSD / mes
- Premium10+ zaposlenih 12.599 RSD / mes
Ugovor 12 meseci · plaćanje mesečno