Tuže vas zbog duga? Kako da dobijete na vremenu i očuvate likvidnost

Kada jedna firma tuži drugu zbog neplaćenih računa, pozajmica ili neizmirenih ugovornih obaveza, većina privrednika razmišlja o tome kako da dokaže da dug ne postoji ili da nije u obavezi da ga plati.

Međutim, u poslovnoj praksi postoji i drugačija situacija. Firma zna da dug postoji, ne spori da ima obavezu prema poveriocu, ali trenutno nema dovoljno novca da izmiri celokupan iznos.

Šta tada može da uradi? Da li mora odmah da plati ceo iznos koji poverilac zahteva? Može li da ospori deo potraživanja? I da li postoji način da tokom sudskog postupka dobije dodatno vreme kako bi obezbedila novac za izmirenje obaveze?

Postoje zakonske mogućnosti koje tuženi može da iskoristi radi zaštite svojih interesa. Posebno je značajno osporavanje visine potraživanja kada za to postoje opravdani razlozi, predlaganje finansijskog veštačenja, delimična uplata i pokušaj dogovora sa poveriocem.

Važna napomena: Da li ste dobili tužbu ili rešenje o izvršenju?

U poslovnoj praksi, poverioci naplatu neplaćenih faktura često ne pokreću klasičnom tužbom, već predlogom za izvršenje na osnovu verodostojne isprave, kao što je faktura.

U tom slučaju firma ne dobija tužbu, već rešenje o izvršenju. Protiv takvog rešenja dužnik, pod zakonskim uslovima, može da izjavi prigovor u roku od samo osam dana od dostavljanja.

Prigovor mora da sadrži konkretne zakonske razloge, činjenice i pisane dokaze na kojima se zasniva. Ako sud oceni da je dužnik učinio verovatnim navode kojima osporava obavezu plaćanja, postupak se može nastaviti kao parnični postupak, uz zastoj izvršenja do pravnosnažnog okončanja parnice.

Važno je, međutim, znati da postoje izuzeci. Na primer, kod rešenja donetog na osnovu menice važe posebna pravila i već sprovedene izvršne radnje ne moraju biti ukinute.

Zato je važno odmah reagovati i ne propustiti rok za prigovor. Detaljnije o tome kako funkcioniše ovaj postupak pročitajte u tekstu Prinudna naplata – ne znači nužno višegodišnji sudski proces.

Pravila o prigovoru, rokovima i nastavku postupka propisana su Zakonom o izvršenju i obezbeđenju, naročito članovima 85–90.

Saveti u nastavku odnose se na parnični postupak – bilo da je pokrenut direktnom tužbom ili nakon prigovora na rešenje o izvršenju.

1. Da li firma mora odmah da plati ceo dug kada dobije tužbu?

Ne mora da plati samo zato što je dobila tužbu. Podnošenje tužbe ne znači da je sud već utvrdio da dug postoji niti da je zahtev poverioca u celosti osnovan.

Tuženi ima pravo da odgovori na tužbu, iznese svoje navode, ospori činjenice i predloži dokaze kojima potkrepljuje svoju odbranu.

Važno je razlikovati dve situacije:

  • Prva je kada firma zaista osporava postojanje duga ili smatra da poverilac nema pravo da zahteva isplatu.
  • Druga je kada firma priznaje da obaveza postoji, ali osporava njenu visinu ili trenutno nema dovoljno sredstava da je izmiri.

Ova razlika je važna jer od nje zavisi kako treba postaviti odbranu u postupku.

Ako dug postoji, neosnovano osporavanje celokupnog potraživanja može samo povećati troškove postupka. Sa druge strane, ako postoje opravdani razlozi da se ospori deo potraživanja, tuženi ima pravo da ih iznese i dokaže.

2. Šta ako je iznos koji poverilac traži previsok?

Ovo je jedna od najvažnijih situacija u privrednim sporovima.

Zamislimo da je jedna firma tužila drugu zbog duga od 10.000.000 dinara. Tuženi ne osporava da je poslovna saradnja postojala i da određena obaveza nije izmirena, ali smatra da je stvarni dug manji.

Razlozi mogu biti različiti:

  • Deo faktura je već plaćen, ali uplate nisu pravilno evidentirane.
  • Poverilac je obračunao troškove koji nisu ugovoreni.
  • U obračun su uključene stavke koje ne predstavljaju dug tuženog.
  • Postoji neslaganje u obračunu međusobnih potraživanja.
  • Sporan je način obračuna glavnog duga ili kamate.

U takvoj situaciji tuženi može da ospori visinu tužbenog zahteva, uz obavezu da konkretno navede šta osporava i zbog čega.

Nije dovoljno samo izjaviti da je iznos previsok. Potrebno je ukazati na konkretne nepravilnosti i priložiti raspoložive dokaze.

Finansijsko veštačenje može značajno da produži postupak

Ako je za utvrđivanje stvarnog iznosa obaveze potrebno stručno znanje, tuženi može predložiti izvođenje dokaza finansijskim veštačenjem.

Prema članu 259. Zakona o parničnom postupku, sud izvodi dokaz veštačenjem kada je za utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Finansijski veštak može, u zavisnosti od zadatka koji mu sud odredi, da analizira:

  • Evidenciju faktura i izvršenih uplata.
  • Međusobna potraživanja i obaveze poslovnih partnera.
  • Knjigovodstvenu dokumentaciju.
  • Način obračuna glavnog duga.
  • Obračun pripadajuće kamate.

Međutim, upravo ovde se otvara mogućnost da sudski postupak potraje znatno duže.

Potrebno je da sud odluči o predlogu za veštačenje, odredi veštaka, obezbedi uslove za izradu nalaza i mišljenja, a zatim omogući strankama da se o njemu izjasne.

Ako je nalaz nejasan, nepotpun ili postoje opravdane primedbe na njegovu pravilnost, mogu biti potrebna dodatna objašnjenja, dopuna nalaza ili novo veštačenje.

Sve to može da produži trajanje parnice. Za firmu koja trenutno nema dovoljno novca da izmiri celokupnu obavezu, dodatno vreme može biti značajno za naplatu sopstvenih potraživanja, završetak ugovorenih poslova ili obezbeđivanje sredstava iz drugih izvora.

Naravno, sud nije dužan da prihvati svaki predlog za veštačenje. Potrebno je da ono bude relevantno za utvrđivanje spornih činjenica. Veštačenje ne treba predlagati samo radi odlaganja postupka.

Takođe, stranka koja predlaže veštačenje, odnosno kojoj sud naloži da snosi njegove troškove, mora da računa na predujam za rad veštaka. Iznos zavisi od složenosti predmeta i obima potrebnog rada.

3. Šta ako firma može da plati samo deo duga?

Ovo je posebno važna situacija za firme koje imaju problem sa likvidnošću.

Ako tuženi raspolaže određenim novcem, ali ne može da izmiri celokupnu obavezu, može izvršiti delimičnu uplatu.

Na primer, ako je potraživanje 10.000.000 dinara, a firma trenutno raspolaže sa 3.000.000 dinara, može da uplati taj iznos, dok se preostali deo potraživanja i dalje rešava u postupku.

Prema članu 310. Zakona o obligacionim odnosima, poverilac je dužan da primi delimično ispunjenje novčane obaveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije.

Takva uplata ima konkretan finansijski značaj jer smanjuje ukupno dugovanje. Međutim, važno je znati zakonsko pravilo uračunavanja iz člana 313. istog zakona: ako dužnik pored glavnice duguje i kamatu i troškove, delimičnom uplatom se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i tek na kraju glavnica.

To znači da uplata od 3.000.000 dinara ne mora automatski da umanji glavnicu za isti iznos. Ako postoje dospeli troškovi i kamata, oni se najpre namiruju, a tek se preostali deo uplate uračunava u glavnicu.

Ipak, delimična uplata može biti veoma korisna. Ona smanjuje ukupno dugovanje, a može predstavljati i osnov za pregovore sa poveriocem o ostatku obaveze.

Na primer, strane mogu da se dogovore da firma odmah uplati 3.000.000 dinara, a da preostali iznos izmiri u nekoliko mesečnih rata. Poverilac može pristati i na odricanje od dela kamate ili na drugačiji raspored plaćanja.

Takav dogovor treba jasno dokumentovati, posebno u pogledu iznosa, rokova, načina uračunavanja uplata i daljeg postupanja u sudskom ili izvršnom postupku.

Pored toga, delimična uplata sama po sebi ne znači da je ostatak duga osporen niti automatski zaustavlja parnični ili izvršni postupak.

Zato je važno da se uplata pravilno evidentira i da se sud i poverilac obaveste o izvršenom plaćanju, uz odgovarajući dokaz.

Ukoliko postoji spor oko preostalog iznosa, tuženi treba da nastavi da osporava upravo taj deo potraživanja, uz odgovarajuće činjenice i dokaze.

Za firmu koja nema dovoljno novca da izmiri celokupan dug, delimična uplata može biti način da smanji finansijsko opterećenje, pokaže spremnost da izmiri obavezu i istovremeno sačuva deo sredstava potrebnih za nastavak poslovanja.

Važno je, međutim, da se pre uplate proveri njen pravni efekat, naročito ako se osporava postojanje obaveze ili ističe zastarelost. Prema članu 387. Zakona o obligacionim odnosima, priznanje duga može biti učinjeno i posredno, na primer davanjem otplate ili plaćanjem kamate.

4. Može li firma na ovaj način da odloži pravnosnažnu presudu i izvršenje?

Može da utiče na trajanje postupka, ali je važno razumeti kako to funkcioniše.

Dok traje prvostepeni postupak, izvođenje finansijskog veštačenja i eventualna dodatna razjašnjenja mogu odložiti donošenje presude.

Nakon donošenja prvostepene presude, tuženi može da izjavi žalbu u zakonskom roku, ukoliko za to postoje osnovi.

Prema članu 367. Zakona o parničnom postupku, blagovremeno izjavljena žalba sprečava da presuda postane pravnosnažna u delu koji se žalbom pobija.

To znači da pravilan i zakonom dozvoljen procesni put može da produži vreme do pravnosnažnog okončanja spora.

Treba, međutim, imati u vidu da postoje izuzeci. Prema članu 368. Zakona o parničnom postupku, žalba protiv prvostepene presude kojom se preduzetniku ili pravnom licu nalaže isplata potraživanja čija glavnica ne prelazi 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti ne odlaže izvršenje.

Zato pravnosnažnost i izvršnost nisu uvek isti trenutak. U svakom konkretnom slučaju mora se proveriti da li žalba ima odložno dejstvo i da li postoje uslovi za izvršenje.

5. Da li se tokom sudskog postupka obračunava zatezna kamata?

Ovo je pitanje koje privrednici često pogrešno razumeju.

Činjenica da je sudski postupak u toku ne znači da zatezna kamata prestaje da se obračunava.

Prema članu 277. Zakona o obligacionim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu.

Poseban Zakon o zateznoj kamati uređuje visinu stope i način njenog obračuna. Za dinarske obaveze stopa se utvrđuje na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Narodne banke Srbije uvećane za osam procentnih poena.

To znači da firma koja duguje novac može tokom trajanja postupka nastaviti da snosi trošak kamate, čak i kada još nije doneta pravnosnažna presuda.

Međutim, delimična uplata ima značaj jer umanjuje ukupno dugovanje. Nakon namirenja eventualnih dospelih troškova i kamata, smanjuje se i sama glavnica, pa se dalji obračun kamate vrši na manji preostali iznos.

Zato je važno da firma ne posmatra vreme trajanja postupka kao besplatan period odlaganja plaćanja.

Ako se tokom postupka pojavi mogućnost da se izmiri veći deo duga, takvu mogućnost treba ozbiljno razmotriti.

6. Da li je bolje čekati presudu ili pokušati dogovor sa poveriocem?

Ne postoji univerzalan odgovor. Sve zavisi od visine duga, raspoloživih sredstava, osnovanosti osporavanja i finansijske situacije firme.

U pojedinim slučajevima može biti racionalno nastaviti postupak i sačekati da sud utvrdi stvarnu visinu obaveze.

U drugim slučajevima, sporazum sa poveriocem može biti finansijski povoljniji.

Na primer, strane mogu postići dogovor o:

  • Plaćanju dela duga odmah.
  • Izmirenju ostatka u nekoliko mesečnih rata.
  • Određivanju novog roka za plaćanje.
  • Delimičnom ili potpunom odricanju poverioca od kamate, ako na to pristane.
  • Zaključenju sudskog poravnanja.

Posebno je važno razmotriti mogućnost dogovora o kamati. Poverilac može pristati da se odrekne dela kamate ili da prihvati drugačiju dinamiku otplate, ali takav dogovor mora biti izričit i odgovarajuće dokumentovan.

U praksi, poveriocu često više odgovara da odmah naplati deo potraživanja i dobije pouzdan plan za ostatak nego da čeka završetak dugotrajnog postupka.

Sa druge strane, dužniku sporazum može omogućiti da izbegne dodatne troškove i neizvesnost daljeg postupka.

7. Šta firma nikako ne bi trebalo da radi?

Kada firma dobije tužbu ili rešenje o izvršenju, najgore je da ignoriše postupak ili da pretpostavi da će problem nestati sam od sebe.

Posebno treba izbegavati:

  • Ignorisanje sudskih pismena i propuštanje zakonskih rokova.
  • Osporavanje celokupnog duga bez konkretnih razloga.
  • Podnošenje neosnovanih procesnih predloga.
  • Zanemarivanje troškova koji nastaju tokom postupka.
  • Pretpostavku da delimična uplata automatski zaustavlja izvršenje.
  • Oslanjanje na očekivanje da će sudski postupak ukloniti obavezu plaćanja kamate.

Svaki procesni korak treba da ima pravno opravdanje i jasan cilj.

Ako dug postoji, cilj treba da bude utvrđivanje njegove tačne visine, sprečavanje plaćanja neosnovanih iznosa i pronalaženje finansijski održivog načina da se obaveza izmiri.

Ukoliko je račun firme već blokiran, važno je sagledati i posledice po svakodnevno poslovanje. Više o tome pročitajte u tekstu Račun u blokadi – nije dobro, ali nije kraj.

Status blokade i informacije o prinudnoj naplati mogu se proveriti i preko zvaničnog servisa Narodne banke Srbije – Prinudna naplata.

Zaključak: Dug treba platiti, ali firma mora da zaštiti svoje poslovanje

Spor između dve firme ne mora uvek da se završi tako što jedna strana odmah plaća celokupan iznos koji druga zahteva.

Tuženi ima pravo da ospori osnov i visinu potraživanja, predloži finansijsko veštačenje kada za to postoje uslovi, izvrši delimičnu uplatu i koristi redovne pravne lekove kada za to postoje zakonski osnovi.

Posebno je važno razumeti da finansijsko veštačenje može da produži trajanje postupka. Za firmu koja trenutno nema dovoljno novca, dodatno vreme može biti prilika da naplati sopstvena potraživanja, obezbedi sredstva i pripremi se za izmirenje obaveze.

Ipak, produžavanje postupka ne znači i nestanak obaveze. Zatezna kamata može nastaviti da teče, a troškovi spora i izvršenja mogu dodatno opteretiti firmu.

Zato je najbolji pristup da se pravovremeno utvrdi šta je zaista sporno, koliko firma realno duguje i na koji način može da izmiri obavezu bez nepotrebnog ugrožavanja poslovanja.

Pravni problem nije samo kako dobiti spor, već i kako sačuvati novac potreban da firma nastavi da posluje.

Kada vas tuže zbog duga

Pogledajte neke od naših paketa

Prigovor na rešenje o izvršenju u roku od osam dana, odgovor na tužbu, osporavanje visine potraživanja, pregovori i sporazum sa poveriocem, opomena vašim dužnicima — sve su to pravne radnje sa spiska koje koristite kroz pretplatu, bez naplate po satu i bez iznenađenja na računu.

  • Inicijalna pravna revizija odmah po potpisivanju
  • Odgovor advokata u roku od 24 sata
  • Sve preko paketa po fiksnom predračunu

Niste sigurni koji paket odgovara vašoj firmi? Pišite nam i predložićemo →

Paketi

  • Entrydo 5 zaposlenih 2.599 RSD / mes
  • Standardod 5 do 10 zaposlenih 6.599 RSD / mes
  • Premium10+ zaposlenih 12.599 RSD / mes
Pogledajte pakete

Ugovor 12 meseci · plaćanje mesečno

Pročitajte još